Zivi
u Sentandriji malena skupina naroda, sada vec oko
tristo godina, koja sebe naziva Hrvatima-Dalmatinima. Svoj jezik
i obicaje zamalo su u potpunosti izgubili, do danas je ostalo samo
nekoliko njihovih obicaja i po koje slavlje. Dan Svetoga Ivana -
Ivanjski dan, blagdan je sentandrijske dalmatinske zajednice i grada,
koji je istodobno i kulturno, i nacionalno a i narodno slavlje.
Slovi kao stotinama godina ponavljan dogadaj u mnogostranom gradu
s raznovrsnim kulturama i tradicijama. Radi se o arhaicnom zajednickom
prazniku svojstvenom Sentandriji, na koji su znatizeljne godišnje,
stotine ljudi i na kojima se ugodno osjecaju zitelji grada ali i
posjetitelji priredaba.
|
Proslava
Ivanjske noci, etnološke znacajke, do danas sacuvanog oblika preskakanja
vatre njegovanog od sentandrijskih Dalmatina kuriozitet su i u smislu
gastronomije, U njemu se istodobno pojavljuju šarolikost, zivotna
radost, misticnost i svijet glazbe mediteranskih narodnih slavlja.
Prigoda je pogodna takoder, da za osjecaj, spoznaju o cemu glasi
proslava, ne upoznaju samo sudionici, jer prva ljetna noc, sama
po sebi ugodan je dozivljaj, vec da tu noc dozive i oni koji prvi
puta sudjeluju na takvoj svecanosti.
|
|
Na
dan Svetoga Ivana, sentandrijski Dalmatini se okupljaju na trznici
Daru, na Samar-brdu radi proslave. Prilika je to za dolazak mnoštva
gostiju. Toga dana dolazi u posjet rodbina iz drugih krajeva zemlje
pa i inozemstva. Sedam dalmatinskih obitelji u povodu toga ugošcuje
sve namjernike. Zajedno slavi po pet-šeststo ljudi, Sentandrijci i
gosti
.
Prigodni program pocinje u sedam navecer. Najstariji Ivan pozdravlja
sve okupljene i time zapocinje slavlje. Nakon toga se otpjeva pjesma
koja pocinje s "Baš na Ivan-dan", koju slijede ostale pjesme i zajednicki
ples. Okupljene zabavljaju tamburaški orkestri, klape (zborski pjevacki),
plesaci. Zabranjena je elektricna rasvjeta, na stolovima svijetle
dalmatinske lampe i zapaljene svijece. U pola noci se pali oganj (vatra
Svetog Ivana) i pristupa se preskakanju. Kako sve više jenjava vatra,
sve više ih preskace da bi se zaštitili groznice i ostalih bolesti.
Vatru preskacu i mladi parovi da bi im buduci brak bio sretan. Kada
ostaje samo žar što svjetluca, pojavljuje se dodola (koja moli za
kišu) i šaleci se, kazujuci prigodne stihove razbacuje nogama ostatak
vatre. Time završava obred. Ovo je slavlje zanimljivo i iz aspekta
gastronomije. U prigodnim se kotlovima priprema dalmatinska (mletacka)
juha od graha. Gosti se docekuju kolacima, kolacicima u obliku mjeseca
( drugim nazivom dalmatinski raffioli). Obvezno je takoder na stolu
imati voce, najcešce sušeno, koje ima svoje sakralno znacenje. Isto
se iznosi i u obliznje groblje. Uz veceru se posluzuje crno vino.
|
Sentandrijska Hrvatska Manjinska Samouprava
|