Sentandrijska Hrvatska Manjinska Samouprava vvovv Szentendre, Városház tér 3. Telefon: 06 26 503 399
 

Ivan Dan 2003.
IVANJSKI DAN U SENTANDRIJI
(Ivanjski dan, dalmatinsko narodno slavlje, tradicionalan manjinski blagdan, proslava ljetne mijene)




Ansambl Luc


Zivi u Sentandriji malena skupina naroda, sada vec oko tristo godina, koja sebe naziva Hrvatima-Dalmatinima. Svoj jezik i obicaje zamalo su u potpunosti izgubili, do danas je ostalo samo nekoliko njihovih obicaja i po koje slavlje. Dan Svetoga Ivana - Ivanjski dan, blagdan je sentandrijske dalmatinske zajednice i grada, koji je istodobno i kulturno, i nacionalno a i narodno slavlje. Slovi kao stotinama godina ponavljan dogadaj u mnogostranom gradu s raznovrsnim kulturama i tradicijama. Radi se o arhaicnom zajednickom prazniku svojstvenom Sentandriji, na koji su znatizeljne godišnje, stotine ljudi i na kojima se ugodno osjecaju zitelji grada ali i posjetitelji priredaba.

Proslava Ivanjske noci, etnološke znacajke, do danas sacuvanog oblika preskakanja vatre njegovanog od sentandrijskih Dalmatina kuriozitet su i u smislu gastronomije, U njemu se istodobno pojavljuju šarolikost, zivotna radost, misticnost i svijet glazbe mediteranskih narodnih slavlja. Prigoda je pogodna takoder, da za osjecaj, spoznaju o cemu glasi proslava, ne upoznaju samo sudionici, jer prva ljetna noc, sama po sebi ugodan je dozivljaj, vec da tu noc dozive i oni koji prvi puta sudjeluju na takvoj svecanosti.


Vissza

 


  Na dan Svetoga Ivana, sentandrijski Dalmatini se okupljaju na trznici Daru, na Samar-brdu radi proslave. Prilika je to za dolazak mnoštva gostiju. Toga dana dolazi u posjet rodbina iz drugih krajeva zemlje pa i inozemstva. Sedam dalmatinskih obitelji u povodu toga ugošcuje sve namjernike. Zajedno slavi po pet-šeststo ljudi, Sentandrijci i gosti
.


Prigodni program pocinje u sedam navecer. Najstariji Ivan pozdravlja sve okupljene i time zapocinje slavlje. Nakon toga se otpjeva pjesma koja pocinje s "Baš na Ivan-dan", koju slijede ostale pjesme i zajednicki ples. Okupljene zabavljaju tamburaški orkestri, klape (zborski pjevacki), plesaci. Zabranjena je elektricna rasvjeta, na stolovima svijetle dalmatinske lampe i zapaljene svijece. U pola noci se pali oganj (vatra Svetog Ivana) i pristupa se preskakanju. Kako sve više jenjava vatra, sve više ih preskace da bi se zaštitili groznice i ostalih bolesti. Vatru preskacu i mladi parovi da bi im buduci brak bio sretan. Kada ostaje samo žar što svjetluca, pojavljuje se dodola (koja moli za kišu) i šaleci se, kazujuci prigodne stihove razbacuje nogama ostatak vatre. Time završava obred. Ovo je slavlje zanimljivo i iz aspekta gastronomije. U prigodnim se kotlovima priprema dalmatinska (mletacka) juha od graha. Gosti se docekuju kolacima, kolacicima u obliku mjeseca ( drugim nazivom dalmatinski raffioli). Obvezno je takoder na stolu imati voce, najcešce sušeno, koje ima svoje sakralno znacenje. Isto se iznosi i u obliznje groblje. Uz veceru se posluzuje crno vino.



Sentandrijska Hrvatska Manjinska Samouprava